O temi
U rujnu 2015. godine u New Yorku je održana konferencija Ujedinjenih naroda o održivom razvoju na kojoj je usvojen novi Program globalnog razvoja za 2030. (Agenda 2030) kao akcijski plan za rješavanje globalnih izazova od kojih je i dalje najveći siromaštvo u svim svojim oblicima. Apsurd je modernog svijeta da se s jedne strane bacaju goleme količine proizvedene hrane što za posljedicu ima značajne negativne učinke na okoliš, društvo kao i na gospodarstvo, a s druge strane, više od milijardu ljudi živi u ekstremnom siromaštvu. Slijedom navedenog, jedan od ciljeva Agende 2030, cilj 12.3, je do 2030. prepoloviti globalne količine otpada od hrane po stanovniku na maloprodajnoj i potrošačkoj razini te smanjiti gubitke hrane uzduž opskrbnog lanca i lanca proizvodnje hrane, uključujući gubitke nakon žetve.
Prema definiciji iz Uredbe (EZ) br. 178/2002 „hrana” (ili „prehrambeni proizvod”) je svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati. Hrana uključuje piće, žvakaću gumu i svaku drugu tvar, uključujući vodu koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade. Hrana ne uključuje žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište za prehranu ljudi (npr. ulovljena živa riba) kao niti biljke prije ubiranja.
Nadalje, prema Direktivi 2008/98/EZ „otpad od hrane“ („food waste“) je sva hrana koja je postala otpad. U slučaju odbacivanja primarnih proizvoda prije
nego li su postali hrana u smislu gore navedene definicije, govorimo o „gubicima hrane“ („food loss“). Osim toga, govoreći o otpadu od hrane, potrebno je razlikovati neizbježni otpad od hrane (nejestivi dijelovi koji se uklanjaju tijekom proizvodnje hrane, kao što su ostaci voća i povrća, kosti, riblje kosti, ljuske jaja i sl.) od onoga na koji možemo utjecati odnosno otpad koji možemo izbjeći (hrana pogodna za konzumaciju koja se odbacuje ili ne konzumira, kao što su voće i povrće s vanjskim izgledom koji ne zadovoljavaju standarde kvalitete, skladišteni proizvodi kojima istječe rok trajanja, proizvedena hrana koja se u konačnici baci, otpad s tanjura, i sl.).
Gubici i otpad od hrane nastaju u svim fazama lanca proizvodnje i opskrbe hranom od primarne proizvodnje, proizvodnje i prerade, distribucije, skladištenja, trgovine, ugostiteljstva i institucionalnih kuhinja do kućanstava. Budući da su gubici i otpad od hrane nepoželjna pojava iz etičkih, gospodarskih i okolišnih razloga, sprječavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada od hrane izdvojeno je kao prioritetna tema europskih politika, strategija i inicijativa.
Glavni princip postupanja s otpadom općenito ilustriran je redom prvenstva gospodarenja otpadom te se primjenjuje i na otpad od hrane. On pokazuje da je najbolji put za sprječavanje nastanka otpada od hrane prevencija, odnosno djelovanje na sprječavanje njegovog nastanka. Ako se to ne može provesti, druga najbolja opcija je kroz redistribuciju osigurati da višak hrane bude i dalje dostupan ljudima za konzumaciju. Ako ni to nije moguće tada bi trebalo hranu iskoristiti za prehranu životinja. Na taj način hrana i dalje ostaje indirektno u lancu ljudske prehrane. Korištenje otpada od hrane za kompostiranje, proizvodnju energije odnosno oporaba manje su poželjne opcije, a najmanje poželjna je zbrinjavanje otpada (odlaganje na odlagalištima, spaljivanje bez oporabe energije i sl.) ili ispuštanje u kanalizaciju.
Izvor: Vodič za smanjenje otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, Ministarstvo poljoprivrede prosinac 2021. godine
